PDV kalkulator
Izračunaj osnovicu, PDV i ukupno.

Brz obračun
Rezultat se računa odmah, bez osvježavanja stranice.

Tačan izračun
Automatski obračun bez greške.

Dodaj ili oduzmi PDV
Izračun iznosa sa PDV-om ili bez PDV-a.

Prilagođeno svim uređajima
Radi savršeno na mobitelu, tabletu i računaru.
Šta je PDV?
PDV (porez na dodatu vrijednost) je oblik indirektnog poreza koji se plaća na gotovo svaku robu i uslugu tokom prometa, od proizvodnje, preko distribucije, pa sve do krajnje prodaje potrošaču. Iako ga formalno obračunavaju i uplaćuju preduzeća, stvarni teret PDV-a snosi krajnji kupac, jer je porez uključen u konačnu cijenu proizvoda ili usluge.
Osnovna ideja PDV-a je jednostavna, a to je da se porez plaća samo na dodatu vrijednost u svakoj fazi poslovnog procesa. To znači da svako preduzeće plaća PDV samo na razliku između ulazne cijene (nabavne vrijednosti) i izlazne cijene (prodajne vrijednosti), dok se već plaćeni PDV može odbiti kroz sistem pretporeza.
Zahvaljujući ovom mehanizmu, PDV se smatra jednim od najefikasnijih i najtransparentnijih poreskih sistema na svijetu, jer smanjuje mogućnost dvostrukog oporezivanja i olakšava kontrolu poreskih tokova.
Historija PDV-a
Ideja poreza na dodatu vrijednost pojavila se početkom 20. vijeka, ali se u praksi počela primjenjivati tek sredinom prošlog stoljeća. Prvi koncept PDV-a razvio je njemački ekonomista Wilhelm von Siemens još 1918. godine, s ciljem stvaranja pravednijeg i stabilnijeg poreskog sistema.
Međutim, prva zemlja koja je stvarno uvela PDV bila je Francuska, i to 1954. godine. Francuski poreski sistem tada je tražio rješenje koje bi zamijenilo složene i neefikasne poreze na promet, a PDV se pokazao kao idealno rješenje jer je bio jednostavniji za primjenu i lakši za kontrolu. Ovaj model kasnije je postao osnova za savremene PDV sisteme širom svijeta, što potvrđuju i podaci objavljeni od strane Evropske komisije.
Nakon Francuske, PDV se postepeno širio Evropom, a posebno je dobio na značaju razvojem Evropske ekonomske zajednice. Danas je to standardni oblik oporezivanja u gotovo svim evropskim državama, ali i u velikom broju zemalja širom svijeta.

Maurice Lauré
Lauré je osmislio indirektni porez na potrošnju koji je kasnije postao poznat kao TVA. Njegova ideja brzo je prihvaćena jer je obveznike na svim nivoima proizvodnog procesa obavezala da sami obračunavaju i evidentiraju porez.
Kako funkcioniše PDV u praksi (osnovica, stopa i obračun)
U praksi, PDV funkcioniše kroz jednostavan, ali precizno definisan sistem koji se zasniva na tri osnovna elementa: PDV osnovici, PDV stopi i obračunu PDV-a. Razumijevanje ova tri pojma ključno je za pravilno tumačenje cijena, faktura i poreskih obaveza.
PDV osnovica
PDV osnovica predstavlja iznos na koji se obračunava porez. Najčešće je to neto cijena proizvoda ili usluge, odnosno cijena bez PDV-a. U osnovicu se, pored same vrijednosti robe ili usluge, mogu uključiti i dodatni troškovi kao što su transport, pakovanje, osiguranje ili druge naknade koje su direktno vezane za isporuku.
Drugim riječima, PDV se ne obračunava proizvoljno, već uvijek na jasno definisanu vrijednost koja predstavlja realnu ekonomsku osnovu transakcije. Upravo zbog toga je pravilno utvrđivanje osnovice jedan od najvažnijih koraka u cijelom PDV sistemu.
PDV stopa
PDV stopa je procenat koji se primjenjuje na PDV osnovicu kako bi se dobio iznos poreza. U većini zemalja postoji jedna standardna stopa PDV-a, dok pojedine države primjenjuju i snižene ili nulte stope za određene vrste roba i usluga.
Stopa PDV-a direktno utiče na konačnu cijenu koju plaća krajnji kupac. Što je stopa viša, veći je i iznos PDV-a uključen u cijenu. Važno je naglasiti da preduzeća koja su u PDV sistemu ne zarađuju na PDV-u, jer taj iznos uplaćuju državi, bez obzira na to što ga naplaćuju od kupaca.
Obračun PDV-a
Obračun PDV-a se zasniva na razlici između izlaznog PDV-a i ulaznog PDV-a.
- Izlazni PDV je onaj koji firma obračunava prilikom prodaje robe ili usluga.
- Ulazni PDV je onaj koji firma plaća prilikom nabavke robe ili usluga za svoje poslovanje.
Firma državi uplaćuje razliku između izlaznog i ulaznog PDV-a. Ako je izlazni PDV veći od ulaznog, razlika se plaća. Ako je ulazni PDV veći, nastaje pravo na povrat ili prenos PDV-a u naredni poreski period.
Ovaj mehanizam osigurava da se PDV u konačnici oporezuje samo dodana vrijednost, dok se višestruko oporezivanje izbjegava.
Primjer obračuna PDV-a
Ako je cijena proizvoda bez PDV-a 100 €, a PDV stopa 17%, obračun izgleda ovako:
- PDV osnovica: 100 €
- PDV (17%): 17 €
- Ukupna cijena sa PDV-om: 117 €
Preduzeće ovih 17 € ne zadržava, već ih uplaćuje državi kroz PDV prijavu.

Borislav Škegro
Porez na dodatu vrijednost u Hrvatskoj uveden je 1995. godine, čime je Hrvatska postala prva zemlja u regionu koja je prešla na PDV sistem. Tokom kasnijih faza njegove primjene, važnu ulogu u objašnjavanju i stabilizaciji PDV-a imao je tadašnji ministar finansija Borislav Škegro, često u medijima nazivan „PDV ministrom“.
Ko mora, a ko ne mora biti u PDV sistemu?
Uključivanje u PDV sistem nije stvar ličnog izbora u svim situacijama. Postoje jasno propisana pravila koja određuju ko je obavezan, a ko nije obavezan da se registruje za PDV, kao i slučajevi kada je ulazak u PDV sistem dobrovoljan.
Ko mora biti u PDV sistemu?
U PDV sistem mora biti registrovano svako pravno ili fizičko lice koje obavlja privrednu djelatnost i koje u toku jedne godine ostvari promet iznad zakonom propisanog praga. U tom slučaju, obveznik je dužan da se registruje za PDV i da na sve oporezive isporuke obračunava PDV.
Nakon ulaska u PDV sistem, obveznik:
- obračunava PDV na svoje proizvode i usluge
- ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a
- redovno podnosi PDV prijave
- uplaćuje razliku PDV-a državi
Neprijavljivanje i neulazak u PDV sistem nakon prelaska zakonskog praga smatra se ozbiljnim prekršajem i može dovesti do novčanih kazni.
Ko ne mora biti u PDV sistemu?
U PDV sistem ne mora biti uključen onaj ko ostvaruje promet ispod propisanog praga, kao i subjekti koji obavljaju djelatnosti koje su zakonom oslobođene PDV-a. Takvi subjekti nemaju obavezu obračuna PDV-a, ali samim tim nemaju ni pravo na odbitak ulaznog PDV-a.
To u praksi znači da:
- ne dodaju PDV na svoje cijene
- ne mogu tražiti povrat PDV-a
- PDV koji plate prilikom nabavke za njih predstavlja trošak
Ovaj režim je najčešći kod manjih preduzetnika, obrtnika i samostalnih djelatnosti koje posluju u manjem obimu.

Wilhelm von Siemens
Wilhelm von Siemens je još 1918. godine među prvima iznio ideju oporezivanja dodate vrijednosti kao pravednijeg i efikasnijeg poreskog sistema, čime je postavio teorijske temelje kasnijeg razvoja PDV-a.
Ulazni i izlazni PDV
Razlika između ulaznog i izlaznog PDV-a je temelj razumijevanja kako on funkcioniše u praksi. Iako oba pojma zvuče slično, oni imaju potpuno različitu ulogu u poslovanju i poreskom obračunu.
Šta je ulazni PDV?
Ulazni PDV je onaj koji preduzeće plaća prilikom nabavke robe ili usluga za potrebe svog poslovanja. Taj PDV je već uključen u cijenu koju firma plaća dobavljaču.
Za PDV obveznike, ulazni PDV ne predstavlja trošak, jer imaju pravo da ga odbiju od PDV-a koji su sami obračunali pri prodaji. Upravo zato se ulazni PDV često naziva i pretporez.
Primjeri ulaznog PDV-a:
- kupovina sirovina
- nabavka opreme
- usluge knjigovodstva, marketinga ili transporta
Šta je izlazni PDV?
Izlazni PDV je onaj koji preduzeće obračunava prilikom prodaje svojih proizvoda ili usluga kupcima. Taj PDV je uključen u prodajnu cijenu i naplaćuje se od kupca.
Iako ga firma naplaćuje, izlazni PDV ne pripada preduzeću, već državi. Firma je samo posrednik koji taj iznos prikuplja i kasnije uplaćuje kroz PDV prijavu.
PDV na Balkanu
Uvođenje poreza na dodatu vrijednost na Balkanu predstavljalo je jednu od najvažnijih fiskalnih reformi u regionu nakon raspada bivše Jugoslavije. Sve zemlje regiona postepeno su napustile klasični porez na promet i prešle na savremeni PDV sistem, uglavnom po uzoru na Evropsku uniju.
| Država | Godina uvođenja | Standardna stopa |
|---|---|---|
Albanija | 1996 | 20% |
Bosna i Hercegovina | 2006 | 17% |
Bugarska | 1994 | 20% |
Crna Gora | 2003 | 21% |
Grčka | 1987 | 24% |
Hrvatska | 1995 | 25% |
Kosovo | 2001 | 18% |
Sjeverna Makedonija | 2000 | 18% |
Srbija | 2005 | 20% |
Slovenija | 1999 | 22% |
Albanija
Bosna i Hercegovina
Bugarska
Crna Gora
Grčka
Hrvatska
Kosovo
Sjeverna Makedonija
Srbija
Slovenija